Mauzolej

Mauzolej je kvadratne osnove dimenzija 20 x 20 metara. Zidan je od kamenih blokova i kvadera i ukrašen stubovima. U središnjem delu mauzoleja nalazi se centralna gradjevina dimenzija 5 x 5 metara koja je zidana od zelenog škriljca zalivenog malterom. Na uglovima objekata su kameni postamenti koji su nosili stubove. U centralnom delu ovog objekta nalazi se grobnica. Pokojnik je spaljen na licu mesta i na tom mestu je izradjena posebna drvena konstukcija koja je nosila telo pokojnika. Veoma je interesantno da je posle sahrane i nabačenog tankog sloja zemlje od nekoliko centimetara, ceo prostor zatvoren kamenom i veoma obogaćenim krečnim malterom. Ovaj način sahrane poznat kao bustum, iako poznat iz literature veoma retko se nalazi. Pogotovo je izuzetan u uslovima kada postoji mauzolej. Ličnost koja je sahranjena na ovom mestu izaziva posebno uzbudjenje. Sa sigurnošću možemo da kažemo da je na ovom mestu sahranjena, odnosno spaljena osoba koja je u rimskoj hijerarhiji zauzimala izuzetno visoko mesto. Osteološki materijal iz mauzoleja predat je na DNK analizu. Mauzolej je opljačkan najverovatnije odmah posle 312 godine, posle Milanskog edikta i njegovi kvaderi i stubovi su korišćeni sa gradnju grobnica iz IV veka. U neposrednoj blizini mesta spaljivanja, u okviru mauzoleja nadjeno je dvadesetak zlatnih predmeta među kojima i pozlaćena fibula, odnosno kopča.

Galerija

Nekropole

Prve podatke o nekropolama Viminacijuma zabeležio je još M. Valtrović 1882. godine kada je ustanovio da se južno od “varoši” nalazi veliko rimsko groblje koje se prostire do desne obale Mlave. Na tom prostoru su tada izvršena manja sondažna istraživanja, a prilikom topografskih istraživanja utvrdjeno je postojanje severne i istočne nekropole. Istraživanja, započeta 1973. godine, potvrdila su postojanje rimskih nekropola istočno od vojnog logora i severno i južno od logora i naselja koje je formirano uz logor. Od 1977. godine na teritoriji južnih nekropola vršeni su obimni istraživački radovi zaštitnog karaktera. Naime, na ovom prostoru je sagradjena TE Kostolac, a površinski kop uglja koji napreduje u pravcu logora i gradskog naselja i dalje uslovljava zaštitne arheološke radove, doduše sada istočnije od vojnog logora i naselja. U dosadašnjim istraživanjima otkriveno je preko 13000 grobova koji pripadaju periodu od IV veka pre n.e. do VI veka n.e.

Na prostoru južnih viminacijumskih nekropola najstarija nekropola pripada keltskom stanovništvu koje je ovde boravilo krajem IV i početkom III veka stare ere. U periodu rimske dominacije sahranjivanje je vršeno na nekoliko do sada istraženih nekropola – Više grobalja, Pećine, Kod bresta, Drmske carine i Velika kapija.

Posebno su raznovrsni oblici grobova sa kremacijom. Najrasprostranjeniji grobni oblik predstavljaju obične ili etažne rake čiji su zidovi zapečeni do crvenog, a nekada i sivog intenziteta. Postoji više varijanti ovih grobnih oblika: obične grobne rake pravougaonog oblika, nekad sa pokrivačem od opeka složenih ravno ili na dve vode, sa daskom ili uzdužnom polovinom veće amfore kao pokrivačem i etažne grobne rake koje mogu biti sa ozidanim unutrašnjim etažom. Sahrane u grobovima u obliku bunara procentualno su najredje, a slede ih sahrane u urnama.

Inhumirani pokojnici su najčešće sahranjivani u običnim grobnim rakama, uvijani samo u platneni pokrov. Po brojnosti slede sahrane u drvenim kovčezima, pa grobovi sa konstrukcijom od opeka koji su vrlo raznovrsni, dok su sasvim retki grobovi kod kojih je raka patosana daskama.

U grobovima sa kremacijom i inhumacijom različite orijentacije tokom više od 25 godina istraživanja nadjeno je preko 30 000 predmeta, medju kojima 700 zlatnih od kojih su mnogi unikati. Nekoliko desetina monumentalnih grobnica, nad zemljom ili tipa hypogeum, porodičnih grobnica namenjenih sahrani više osoba, koncentrisano je u severnom delu istraživanih nekropola, bliže civilnom naselju. Neke od grobnica ukrašene su freskama izuzetne lepote i svedoče o tome da je u Viminacijumu tokom IV veka postojala jedna od najznačajnijih slikarskih škola.

Olovni sarkofazi

U poredjenju sa ostalim vrstama sahrana iz rimskog perioda u Gornjoj Meziji, sahrane u olovnim sarkofazima su srazmerno retke. Najveći broj nadjen je upravo na nekropolama Viminacijuma. Pored izuzetno bogato dekorisanih nadjenih u memorijama, nalaženi su i oni bez ikakve dekoracije položeni u običnu zemljanu raku. Trinaest olovnih sarkofaga od kojih sedam sa dekoracijom otkriveno je prilikom dosadašnjih iskopavanja. Veoma zastupljeni ornament na viminacijumskim olovnim sarkofazima – aplicirane trake koje dele površinu sarkofaga na trouglove i rombove – karakteristični su za Jerusalemsku radionicu. Ornamentisani olovni sarkofazi koji potiču sa nekropola Viminacijuma bi, iako po dekoraciji veoma bliski sarkofazima iz Sirije, bili proizvod lokalnih zanatlija. Uticaj na rad ovih zanatlija bez sumnje imalo je stanovništvo poreklom sa Orijenta. To bi podrazumevalo npr. importovane šablone kao izraz široko prihvaćene mode u odredjenom periodu, u ovom slučaju od II do IV veka. Iako sa teritorije Viminacijuma potiče najveći broj olovnih sarkofaga, posebno ornamentisanih, na njima nema hrišćanskih simbola. Procenat sahrana u olovnim sarkofazima u odnosu na ostale na Viminacijumskim nekropolama, srazmerno je mali što ukazuje na poseban status osoba sahranjenih u njima. U najvećem broju do sada nadjenih olovnih sarkofaga sahranjena su deca.

Galerija